Odgovor na ovo pitanje je jednostavan – govorite istinu i sigurno ćete proći svaki test na poligrafu. Test je dizajniran tako da se licima koja govore istinu i ne prikrivaju ništa pruža apsolutno svaka šansa da prođu test, dakle koncept testa je prilagođen osobama koje su iskrene, iz čega sledi da će jedino osoba koja nešto krije pasti na testu. Važno je napomenuti da efektivnost i efikasnost poligrafskog ispitivanja zavise isključivo od iskustva ispitivača i od profila slučaja koji je pod obradom. Svaki test je personalizovan i poseban, prilagođen psihološkom profilu pojedinca, dok je procedura uglavnom ista bez obzira na to ko sprovodi testiranje. Kako bi rezultati bili tačni i precizni, neophodno je poštovati propise, proceduru i pravila ispitivanja. Suština i najbitniji faktor ispitivanja je posedovati efikasnog stručnjaka i specijalistu sa obimnim znanjem iz oblasti poligrafskog ispitivanja. Potreban je stručnjak koji je sposoban da vodi testiranje na odgovorajući način, kao i da protumači rezultate testiranja na precizan i jasan način. To je umetnost vođenja razgovora. Možda bi sledeća rečenica mogla najbolje da opiše testiranje na poligrafu: “to je umetnost bazirana na nauci”.

Osnova testiranja na poligrafu jeste činjenica, koja je naučno dokazana, da ljudska bića proizvode fiziološku reakciju kao posledicu stimulansa iz neposrednog okruženja. Naučna činjenica koja je suština poligrafskog ispitivanja jeste da ljudski mozak zahteva više kognitivne energije da slaže nego da izgovori istinu. Ta činjenica proizilazi iz znanja da su ljudska biće prirodno predodređena da govore istinu, govorenje neistine je lični odabir i kreacija. Poligraf registruje promene u fiziološkim reakcijama dok se ispitaniku postavlja serija pitanja u potrazi za abnormalnim reakcijama sa ciljem da se prepoznaju lažni iskazi. Poligraf iz ovih razloga predstavlja izuzetno uspešnu tehniku procene kredibiliteta i definitivno je nabolja dostupna metoda na svetu za detekciju obmane i lažnih iskaza. Na primer, ukoliko lice ne govori istinu, njegov ili njen rad srca će se ubrzati na kratko. Ceo proces ispitivanja započinje sa intervjuom pre testa. Pitanja već samo po sebi određuju reakcije na istinu sa jednostavnim „da“ i „ne“ odgovorima. Nakon toga, ispitivač prelazi na drugi deo testa i postavlja pitanja koja se tiču i odnose se direktno na konkretan događaj i slučaj koji se obrađuje. Dok ispitivač radi pomenuto, poligraf registruje fiziološke reakcije kako bi one kasnije bile analizirane. Kako je situacija takva kakva jeste, ispitivaču je mnogo lakše da identifikuje nesikren iskaz. On se nakon toga fokusira na neiskrene odgovore, i trudi se da izvuče što više informacija o konkretnoj obmani. Proći test na poligrafu a lagati je nemoguće ukoliko ispitivač uradi sve kako treba i ogromna većina lica koja su pokušala su bila uhvaćena veoma brzo i lako.

U današnje vreme poligraf je instrument koji funkcioniše sa izuzetno visokim nivoom preciznosti. To je uglavnom zahvaljujući činjenici da je ispitivanje na poligrafu bazirano na registrovanju prirodnih telesnih procesa. Procesi koji se nadgledaju su krvni pritisak, puls, obrasci disanja, provodljivost i otpor kože na struju, provodljivost krvi do organa i mikro pokreti tela. Kada osoba ne govori istinu, dešavaju se određene reakcije u organizmu. Te reakcije nisu pod kontrolom centralnog nervnog sistema i to su reakcije ljudi ne mogu svesno da kontrolišu. Ta činjenica je razlog zbog čega poligraf daje tako dobre rezultate. Naravno, postoje priče koje tvrde da postoje načini da se poligraf prevari, i bila bi laž da se takva izjava u potpunosti porekne. Postoje neki retki pojedinci koji su rođeni sa izmenjenim i abnormalnim telesnim funkcijama i na kojima poligraf jednostavno ne deluje kako treba. To su oni ljudi koje kanal „diskaveri“ naziva „superljudima“. Na svakih milion osoba ljudi rađa se par takvih osoba, dakle zanemarljiv deo populacije. Drugi primer koji se navodi u javnosti su psihopate. Ukoliko ispitanik ne zna da je pred njim psihopata ili sociopata može doći do loše procene na poligrafskom testiranju. Međutim, ukoliko imamo informaciju da je ispitanik psihopata, onda je situacija ista kao i sa svakim drugim jer postoje posebni testovi za psihopate, koji su kreirani da izazovu reakcije kod psihopata i sociopata. I psihopate imaju slabu tačku. U svakom drugom slučaju, čak i da uspe da “prevari” (teoretski naravno) test, da predpostavimo da je to lice tajni agent strane službe koji je profesionalno obučen za sprovođenje sofisticiranih i kompleksnih „kontramera“, čak i u tom slučaju naše osoblje će registrovati sprovođenje „kontramera“, tako da će to lice dodatno podići sumnju u svoje namere, a svi znamo šta to znači. Sprovođenje „kontramera“ opet zahteva veoma dugačak, naporan, skup i profesionalan trening, dakle ono što je apsolutno nedostupno normalnim i prosečnim građanima nego samo operativcima tajnih službi na specijalnoj obuci za operativno delovanje u stranim državama, a čak ni tada nije sigurno da bi isti mogli da prevare poligraf ukoliko je ispitivač iskusan, kvalitetno obučen i uradi sve kako treba. Svi ispitivači u poligraf centru poseduju najnoviju opremu za detekciju sprovođenja „kontramera“ na poligrafu.

Svi naši ispitivači su takođe obučeni na posebnim kursevima za prepoznavanje i detekciju „kontramera“ i poseduju znanje o najaktuelnijim tehnikama i o njihovom detektovanju i suzbijanju. Kada imamo u vidu ove dve činjenice jasno je da nijedno lice koje dođe na test u poligraf centar sa željom da prevari poligraf nema nikakve šanse i da neće uspeti da “prevari” test. Dakle, ukoliko imate nameru da varate na poligrafu, uštedite i sebi i nama vreme i novac i nemojte pokušavati nemoguće. Ukoliko budete govorili neistine, bićete uhvaćeni u tome, to je obećanje koje Vam daje poligraf centar.