Test na poligrafu se odvija u tri faze

  1. INTERVJU PRE TESTA – prva faza testiranja ima za cilj da pripremi i informiše lice koje se testira za test. U ovoj fazi se lice upoznaje sa procedurom, metodologijom i pitanjima. U ovoj fazi lice koje se ispituje potpisuje dokument kojim potvrđuje svoj dobrovoljni pristanak i kojim se svojim potpisom saglašava i prihvata da se nad njim sprovede testiranje na poligrafu. U posebnim slučajevima koristi se poseban način intervjua baziran na bihejviorističkoj analizi ličnosti.
  2. TESTIRANJE NA POLIGRAFU – druga faza se sastoji samog ispitivanja koje se sastoji od 10 do 15 pitanja na koja lice odgovara sa „da“ ili „ne“. Pre početka procedure obavlja se pripremni test kojim se kalibrira uređaj i podešava prema fiziologiji lica koje se testira. Zatim se obavlja glavni test.
  3. INTERVJU POSLE TESTA – treća i finalna faza u kojoj se licu koje se testiralo objašnjavaju potencijalne fiziološke promene koje su registrovane nakon svakog pitanja koje je postavljeno. Na osnovu procene ponašanja i reakcija lica koje se testiralo, kao i nakon temeljne analize registrovanih fizioloških promena i reakcija, lice koje je zahtevalo test, kao i lice koje se testiralo biva informisano o krajnjim rezultatima testa i prezentuje se profesionalno mišljenje kao i krajnji nalaz.

Kako funkcioniše test na poligrafu?

Moderni poligraf je visokosofisticiran digitalni instrument koji registruje fiziološke promene i reakcije u organizmu lica koje se ispituje dok je lice izloženo kontrolisanom stimulansu pri kom  odgovara na niz specijalno konstruisanih pitanja koje postavlja poligrafski ispitivač. Ove fiziološke reakcije su promene u krvnom pritisku, otkucajima srca, obrscima disanju, vasomotorni autonomi refleks, psihogalvanski refleks, odnosno promene u otporu ili provodljivosti struje kroz kožu ispitanika koji se testira na poligrafu, kao i mikro kontrakcije mišića. Ispitivanje na poligrafu nema nikakvih štetnih efekata i posledica po zdravlje organizma i tela.

Promene koje se registruju tokom ispitivanja daju jasniju sliku o jakim emotivnim reakcijama. Sve što smo mi radili u životu ostaje upisano u našoj memoriji. Svaka jača emocija kao i svaki događaj u životu ostavlja trag u svesti svake osobe, tačnije u delu mozga koji se zove hipotalamus i koji je zadužen za sve fiziološke reakcije koje se odigravaju u telu kao i u nervnom sistemu. Kada se osobi postavi pitanje koje je relevantno i vezano za taj događaj, taj „umemorisani“ doživljaj se aktivira što dovodi do promena u registrovanju fizioloških reakcija kod subjekta koji se ispituje. Test na poligrafu je se obavlja isključivo na dobrovoljnoj bazi i svako lice koje pristupa testiranju na poligrafu mora potpisati pismeni dokument kojim izjavljuje da svesno i dobrovoljno pristaje da bude testirano na instrumentu koji nazivamo poligraf. Niko nikoga ne može naterati da se testira na poligrafu. Takav je zakon.

Testiranja koja su sprovedena od strane dobro obučenih i kvalifikovanih specijalista garantuju izuzetno visok nivo preciznosti i tačnosti. Ukoliko je poligrafski ispitivač uradio sve kako treba prilikom testiranja, šanse za grešku maltene ne postoje. Vremenska dužina trajanja testa nije fiksna i ona u većini slučajeva varira u rasponu od 90 minuta do 120 minuta. Učesnici koji su prisutni prilikom testiranja su osoba koja se testira i ispitivač na poligrafu. Kada su u pitanju porodični problemi, klijent takođe može prisustvovati ispitivanju (bez mogućnosti komentarisanja i interakcije sa bilo kim) i to samo kada poligrafski ispitivač, kao i lice koje se testira daju odobrenje za takvu situaciju. Cena poligrafskog testiranja se krećeu rasponu od 50 eura do 100 eura po jednom licu i određuje se u dogovoru sa klijentom.

Test za detekciju laži je psihofiziološki proces u kom se koriste tehnike ispitivanja u vidu kontrolisanog stimulansa sa ciljem da se otkrije obmana, ukoliko postoji. Postoji sofisticirana tehnologija koja je najbolje dostupno sredstvo za otkrivanje neiskrenih izjava ili tvrdnji. Ta visoko sofisticirana tehnologija se naziva poligraf. Poligraf registruje fiziološke reakcije u ljudskom organizmu, kao što su obrasci torazične i abdominalne respitacije, puls, otkucaji srca, psihogalvanski refleks odnosno elektrodermalni otpor kože, vasomotorni autonomni refleks kao i mikro kontrakcije i mikro pokreti tela. Intenzitet reakcija se očitava na ekranu računara koji je povezan na poligraf. U tom grafikonu se tačno može videti kakve vrste fizioloških reakcija određena pitanja proizvode ili ne proizvode kod osobe koje se ispituje.

Lice koje se podvrgava testiranju na poligrafu je za vreme testiranja povezano sa poligrafom, i na tu osobu je prikačen uređaj za merenje pritiska i otkucaja srca, zatim numograf – uređaj za registrovanje obrazaca torazične i abdominalne respiracije, pletizmograf – odnosno kanal koji registruje volumen provodljivosti krvi između organa, galvanograf – senzor za registrovanje elektrodermalnog otpora ili elektrodermalne provodljivosti kože kao i monitor aktivnosti – kanal koji registruje mikro-pokreta tela

Svi kanali za registrovanje promena se koriste kao indikatori i pokazatelji koji registruju kratkoročni stres kod lica koje se testira – licu koje je podvrgnuto kontrolisanom stimulansu, što ukazuje na to da li postoje indicije da lice nije bilo istinito u davanju svog iskaza ili takce indicije ne postoje. Kako bi utvrdio istinu, poligrafski ispitivač postavlja seriju pitanja koja su specijalno konstruisana u zavisnosti od okolnosti slučaja, karakteru lica koje se testira, validnom formatu koji odgovara temi ispitivanja i koja služe da izazovu emocionalno neprijatan osećaj kod lica koje nije istinito u davanju svog iskaza ili koje pokušava da sakrije nešto. Sve reakcije se registruju, mere, analiziraju, upoređuju i boduju na kraju testiranja kako bi se došlo do krajnjeg rezultata koji ima za cilj da formira krajnje mišljenje i nalaz ispitivača. Da li postoje indicije decepcije ili ne postoje.

Za poligraf se tvrdi da poseduje preciznost od 93%-97%, i bazira se na činjenici da fiziološke reakcije koje se posmatraju nisu pod kontrolom centralnog nervnog sistema, nego pod kontrolom perifernog nervnog sistema, autonomnog nervnog sistema, odnodno sastoji od simpatetičkog i parasimpatetičkog nervnog sistema, i da se na reakcije tih delova nervnog sistema ne može se svesno uticati, već kontrolu nad tim delom naše podsvesti ima deo mozga koji se zove Hipotalamus. Ceo proces detekcije obmane je baziran teoriji da je potrebno biše kognitivne energije da se slaže nego da se govori istina. Prirodno stanje ljudi je da govore istinu i kada neko izgovori laž, to će uvek proizvesti neku vrstu fiziološke reakcije, jer osoba mora pristupiti kreativnom delu mozga, konstruisati nešto što ne postoji – laž, što će uvek proizvesti reakciju, pogotovo ukoliko mi to pitanje u našem psihološkom sklopu vidimo kao pretnju i ukoliko postoje posledice padanja na testu. U prilog tvrdnji da je gotovo nemoguće prevariti poligraf test takođe ide i činjenica da ne postoji pripadnik ljudske populacije koji može da kontroliše svih pet fizioloških funkcija u isto vreme i na simetričan način. Standardan poligrafski test se sastoji od 4 testa, jedan pripremni i tri glavna testa, ali, poligrafski ispitivač može podvrgnuti lice dodatnim testovima, ukoliko postoji potreba u konkretnom slučaju, odnosno ukoliko poligrafski ispitivač proceni da postoji potreba za sprovođenjem dodatnih testova nad subjektom. Ispitivači u poligraf centru su obučeni po internacionalnim standardima kao i u skladu sa etikom Američke poligrafske asocijacije, po međunarodno prihvaćenom principu da se licu koje se testira da apsolutno svaka šansa da prođe test, i da se tom licu pomogne na sve načine koji su dostupni i validni kako bi isto lice prošlo test na poligrafu. Na taj način se minimizira mogućnost greške, kao i mogućnost da se nevino lice optuži za obmanu. Svaki test se podvrgava trostrukoj proceni kao i manualnoj i logaritamskoj analizi. Shodno time postiže se i osigurava to da lice koje zaista nešto krije ipak dobije negativan rezultat na poligrafu, nakon što mu je pružena svaka moguća prilika da prođe test, odnosno nakon što mu je pružena svaka šansa da ima pozitivan rezultat i da prođe test.

Postoji jedan deo populacije koji smatra da test na poligrafu nije pouzdan i da se može prevariti. Taj deo populacije tvrdi da se reakcije prilikom iznošenja neistinitih tvrdnji mogu uspešno sakriti. Na Internetu postoje razne “instrukcije i metode” koje govore kako da se prevari poligraf, a mi Vam ovom prilikom kažemo da svako može slobodno da koristi te “metode”, biće nam samo još lakše da uhvatimo ta lica na delu. Poligraf centar i njegovo osoblje je prošlo specijalističku obuku za registrovanje i detekticju “kontra-mera” koje su izuzetno sofisticirane i koje su po kompleksnosti na daleko višem nivou od onoga što je dostupno na Internetu.

Poligraf je i te kako relevantno sredstvo i za državne bezbednosne aparate, vlade i vladine obaveštajne agencije država širom sveta koje ga koriste za skrinig kandidata za posao prilikom zapošljavanja kandidata na izuzetno osetljivim mestima i pozicijama, kao i za periodičnu proveru svojih pripadnika. Poligraf je u obaveštajnom svetu prihvaćen izuzetno ozbiljno. Koristi se redovno u istragama i ispitivanjima. Takođe se koristi u građanskim i kriminalnim slučajevima u situacijama odsustva čvrstih dokaza, ili prisustva manjeg i nepouzdanog broja dokaza. Takođe se koristi i u periodičnom testiranju i skeniranju osoba koje su zaposlene u obaveštajnim agencijama sa ciljem u potrage i eliminisanja sumnjivih lica, dvostrukih špijuna, sabotera i svih vrsti unutrašnjih neprijatelja koji rade na podrivanju ustavnog poretka države i državnih interesa. Poligraf je instrument koji ima široku mogućnost primene i, pored svih izuma koji su u međuvremenu nastali sa ciljem da zamene poligraf, to je instrument koji i dalje drži primat kao najbolje sredstvo za proveru kredibiliteta na svetu. Ta neosporna činjenica govori dovoljno o validnosti i kredibilitetu celokupne procedure.